Narodne umotvorine
Ona grana narodnijeh
umotvorina, koja spada na podrugljivu vrstu, kod nas je zanemarena i obataljena
jer su se njom malo ili nimalo bavili savremeni pisci i skupljači, pače su
ju mnozi i prezirali.
Kao u drugim narodima tako i u našemu, satira teži
da izobliči uljudnim načinom pučke poroke u domaću i društvenu životu, i da
prstom dotakne kipeće rane sadruštvena tijela, kako bi se jedni iskorijenili, a
druge zarasle.
Ja sam u svojoj mladosti mnoge podruguše slušao.
Hodeći u mline, na korubanje žita i u lov, namjerno sam se privukivao k sjelima
i plandištima, i, kao da moj posao nije, motrio radnike i pastire gdje pričaju
i pjevaju. Da sam se iolje ukazivao radoznal, čobani
i
radnici bi se od mene libili i svoje ugodne razgovore prekidali.
Ja nijesam na pero kupio narodne umotvorine, pak
ni upamtio one satire koje sam slušao, što je svakako manji dijelak od onijeh
koje u mojoj rodbini nijesam čuo, kamo li od onijeh što su prosute po cijelu
narodu.
Evo jedne na oglede. Ona mi se je zaboravu otela,
a moglo bi biti da će mi otsle jošt koja na um pasti. Ja je objavljujem, ne
tobož kao uzer već kao obrazac narodnijeh satira, e da namamim skupljače da
pored nje osvrnu svoju pažnju i na tu granu narodnijeh umotvorina, nepravedno
osugjenu na propast. Kupimo gradivo, majstor će doći!
O Uskrsu, 1878.
Žena pretvorna
S. M. Lj.
Kuku ženo, moja ženo,
da što mi ti je? –
Jaoh mužu, jadan mužu,
bolesna sam ti! –
Kuku ženo, moja ženo,
bi l’ što izjela? –
Ne gr’ješi se, jadan mužu, žvakat ne mogu,
Ali ću se natezati, da ti ugodim.
Prinesi mi lako jelo, da ga probavim;
Zakolji mi šarku koku, koja ne nosi;
Um’jesi mi pogačicu, tri put sjejanu;
Utoči mi čašu vina, od stare loze. –
Muž zakolje šarku koku, koja ne nosi,
Umijesi pogačicu, tri put sjejanu,
I utoči čašu vina, od stare loze,
Pak prinese bolesnici,
ter je ponudi.
Smoči Kata kokošicu,
svu do kočice,
I
uz kokoš pogačicu, svu do korice,
A
ispije čašu vina, svu do kapljice.
Kad
to vidje muž žalosni, preobrazi se –
Blago
meni, ženo moja, dobro l’ izjede! –
Jaoh mužu,
jadan mužu ne ureci me!
Slovinac 4 1878
