Ловру Монтију − отворено писмо о концесији за жељезницу

 

 

 

Задар, марта 1876.

 

Ловру Монтију − отворено писмо о концесији

за жељезницу.

 

U ime lične obrane primismo ovo
Otvoreno pismo
na gospodina dr Lovra Monti 

U saborskoj sjednici 13 t. m. Vi ste na mene napali s uzroka što se nijesam opravdao od Klaićeve osvade, da sam to jest primio u poslu zakupa dalmatinske željeznice svotu novaca, ničim neprivrijeđenu, a to povrijedom zastupničkog dostojanstva. 

Da to nije istina no prosta potvora, ja se nalazim u sretnjem položaju Vas uvjeriti, (kad bi god imali dobrotu kod mene doći) na podlogu zakonitih pisama. Kad sam se ja primio godine 1861, pak 1866, pak 1867, pak 1870, pak 1873. zastupničtva, ja nijesam obećao ni svojim biračima, ni Saboru, ni Caru, da ću odustati od svakog dopuštenog i poštenog rada i poduzeća, kako nijeste ni odustali Vi ni g. Klaić, koji ste se u takve posle pleli i prtili, samo što nijeste uspjeli. 

Ako ste vi u stanju dokazati kakvu moju zloporabu, Sud je Vam otvoren, ali dopustite mi da rečem da nije nikakvo junačtvo pokriti svoje osvade slobodnom riječi i imunitetom kojim se vlači jedan zastupnik. 

Jošt lani, prosinca mjeseca g. 1874, mene je osvadio Narodni list da sam primio pedeset tisuća fjorina u zakupu željeznice. Ja na to nijesam se opravdao, no po mojemu običaju prezrio, pak ste Vi ipak sa mnom drugovali i saborisali u Zadru i u Beču godine 1875. i 1876, niti ste me ikad pitali je li istina što je Narodni list javio, niti ste me prekorili što se nijesam opravdao. 

Niko bolje od Vas ne zna da sam se ja otkrito izjavio da neću glasovati za gos. Klaića u izboru delegacije. 

Da sam ja htio za gos. Klaića glasovati, Vi i Vaša družina bila bi mi oprostila sve sedam smrtnih grijeha. To je bio doduše za mene jevtini otkup, ali sam ga ja smatrao podlim, pak sam, Bogu hvala, imao dosta rza ljuckoga da takvi otkup prezrem i odbijem i niti se danas kajem, no se pače dičim, i sutra bi opet tako uradio. 

Ja nijesam htio birati Klaića u delegacije, ne tobož stoga da mu se osvetim za stara i nova napadanja I uvredu, jer ja ne gojim u svom srcu nenavisti, a osveta je tuđa mojoj duši, već nijesam smio izborom Klaićevim prestupiti ustanovama svoga kluba. 

Kad ste Vi, gospodine, takvi junak, čemu nijeste pobjegli iz sjednice god. 1873. kad ste na sva usta vikali da sam ja i moja družina izdali načela glasajuć za izbornu preinaku, nego danas bježite ne s načela no s ličnog pitanja. No onda bili ste sredovječni, imali ste jošt tri godine života pak ste moja izdajstva pregorijeli i mene za predsjednika priznali, a sad se pod starost uzrojaste, da se riabilitirate u općem mnenju kod novih izbora. 

Napokon ista Vaša osvada odlučno se odvaje činom i smislom, od one što mi je naprtio gosp. Klaić, što nije se moglo od Vaše časti očekivati. 

U Zadru na Mučenike 1876.

S. Ljubiša