Задар,
11. IV
1873.
Dragi Iliја,
Do sinoć nije jošt prispio ovđe Vukov proces. Ja sam se bojao da će biti osuđen tamo više. Nastavio sam se prijatelja. Ako ne bismo ovđe uspjeli, nadam se da ćemo uspjeti u Beču.
Kada će početi ti tvoji izbori?
Nadam se da će Olga biti zadovoljna klobučićem. U Zadru se ne može ništa ljepšega napraviti.
I meni je vrlo važno da nijesam vidio Knjata. Ali šta da radim? Ja sam na tvoje pismo povjerio i učinio sve moguće da se put da. Ja bi mu mogao jošt pri ruci biti. Uvjeri se da nije s gvozdena puta ja ne bih ni kandidirao. Ali bi mi sad bilo od neocijenjene štete kad ne bih izabran bio. Ako dobijemo koncesiju što ja i ne sumnjam, neće trebati da već rabotimo za živjeti. Danas su se povratili moji ingenjeri koji su 15 danah pregledavali put i našli su da je stvar veoma korisna.
Klaić
i družina hoće da ja ne budem izabran tek da oni dobiju koncesiju. − Ovo je dno
sve stvari. −
Pozdravi
Spira, Vuka, gos. Mater i Olgu. Ako ne pоđem svršetkom ovoga mjeseca u Beč za
željeznicu, trknuću do tamo.
Tvoj
Stefan
13/4.



Нема коментара:
Постави коментар