четвртак, 9. април 2026.

Никши Градију – дa ћe настојати дa га доведе у Задар

 

 

Беч, 4. VI 1871.

 

Никши Градијудa ћe настојати дa га доведе
у Задар, гдје би му његов савјет и ум били
корисни и угодни. Обећава рећи министру
отворено да у вишем суду нема нико сем
Петрановића који говори наш језик a међу
натјецатељима једино га зна Гради.

 LJ.

Ljubezni Nikša, 

U Beču, 4. junija 1871.

 

Na ovaj čas primih tvoje pismo 27. maja 1871. i evo ti spiješih odgovorom. 

Žao mi je da si mi kasno javio tvoj natjecaj, jer si tako puštao ugodnu zgodu i vrijeme da obrišim. Ja sam u tome poslu puštao mah mojima sadruzima, i kako čujem oni podupiru jednoga romea, zove se Dominiš, i rekao bi da za nj stoji i vrhovni sud. Koliko sam mogao čuti Apel predlaže de Giovanna, Wanmüllera i Dominiša, Berger, Frari, Pozzoli koji su i godinama i radom stariji ostaju natrag. Ništa su manje ja ću se zauzeti iz petnijeh žila, i ako ne bude stvar riješena juče, hoću interesirati ministra kao za samog sebe, jer bi ja cijenio za najvišu moju sreću da te u Zadru imam kod sebe, gje bi meni savijet tvog jasnog razuma od koristi bio, a tvoj lijepi duh od krasnog društva. No mi je žao da polažeš u mene cijelo ufanje. Il mezzo è arbitratio, veli Manzoni kad su mu Milanesci pitali litiju Svetoga Karola Boromea da utaži kugu: „se il miracolo non viene, la fiducia è ita“. Vjeruj da za nikoga neću toliko uprijeti, i sva sretstva mog upliva upotrebiti, što ću za tebe, no treba i ti da vjeruješ, ako ne uspijem da nijesam mogao. Javiću ti sve točno i bistro u svoje vrijeme. 

Prošlih poklada prekorio sam Letiša što te nijesu premjestili u Dubrovniku. On mi reče da je viši sud jednoglasno tvoj premještaj predložio, i da se sam čudi što bi da posla ministerstvo drugoga. Kad ja dođi u Beču pitaj referenta Gjuliana što bi, a on meni reče da je vrhovni sud primjetio među spisima jednu opasku predsjednika Valenčića, koja se odnosi na tvoju rodbinu i uobće na tvoje odnošaje u Dubrovniku, ali me uvijerio da prvo upražnjeno mjesto biće tvoje. 

Sad bi rada znati, bi li ti želio doći u premještaj u Zadar, kad bi učinili Dominiša ili de Giovanna na Apel. Ja mislim da bi dobro bilo da dođeš, jer se od tuda može lakšije skočiti, nego iz kotara. 

Ja ću govoriti Ministrom obiektivno. Reći ću da danas na višem sudu nema niko, osim Petranovića, koji zna naš jezik, a da među natijecaocima ti si jedini koji znaš. Ovo je argomento ad hominem! 

Svakako posli će se okrenuti na bolje. Ustavovijerci neće već nikad na vladu. Današnje ministerstvo želi nagodbu zemljana i narodnostima, hoće, pošto po to, da se uvede jezik u upravu i u sutstvu, i tek se raspusti ovo Vijeće, hoće o tome uzeti stroge mjere bez da ima prizrenja na nikoga. 

Hvala ti na čestitanja, ja sam želio da me imenuju bilježnikom zato što sam u tomu predlogu uvidio pitanje poštenja; ali su moje osnove drugačije, samo Bože daj zdravlja i da se đe bliže stanemo, što ja iz svega srca želim. 

Zbogom Nikša, otpiši mi brzo i da si mi zdravo i veselo. 

Tvoj do motike

Stevan

 



 







Нема коментара:

Постави коментар