Беч,
25. III
1874.
Preuzvišenosti,
Ne samo iz izvješća kojega ste podnijeli 18 t. m. br. 1344 visokomu carevinskomu Vijeću, no i iz pređašnjih sličnih izjava, velikom radošću uviđam koliko Vašoj Pr. na srcu stoji zemljodjelni napredak u dalmatinskoj pokrajini.
U predpohvaljenom Vašem pismu, a kojim tražite da se Vašoj Preuzvišenosti opredijele f. 30.000 na prosušenje zemlje što po Dalmaciji žalibože pod vodom čami, ili da se potopa spasi ona kojoj neobuzdana vodena sila prijeti, žalite se da se od te svote ne može ljetos opredijeliti nijedan dio južnoj Dalmaciji, a uzroka toga što nužni narisi i prethodne ucjene radnje nijesu još osnovane. I ja to duboko sažaljevam, jer će utoliko ponos vodeni počiniti novog kvara, a onaj dio puka, s nerodice ogladnjela, neće imati prilike da još ovoga ljeta, kad je oskudica hrane najviša, nadje rađe i hljeba, pa će se tako osujetiti Vaša dvostruka čovječna namjera, da spasite od propasti plodnu zemlju i da ublažite patnje onim što hljeba nemaju.
Vaša će mi Preuz. izviniti, ako se ja usuđujem Vašu pozornost svratiti na jedno pouzdano i kršovito zemljište, gdje uz sunčani najtopliji pripek i uz blagodat najblagije prirode, zemljodijelje jest ipak zapušteno i gotovo propalo. Govorim o Boki, koju se častim zastupati i čije ću interese braniti, dok mi sile dozvole.
Ovaj predio čudnovata geološkog sustava dijele od Crne Gore visoke planine, koje, zbog nesmotrenosti ljudi i kozijeg zuba, ogolješe i kamenita svoja rebra suncu i daždu izložite na vječitu oškrbu.
U tijem planinama nema ravnice osim popo koji dolac, gdje težak znojem i gnojem raž i krumpir sije, što pak često ljetna suša nemilo oprži.
Na
podnožju kose tijih strmenitijeh brda, leže u primorju četiri polja, negdašnja
žitnica, dok su se te planine zelenile: Mrčevo, Soliocko, Nadluško i Budvansko.
Po njima se samo što je žito obilato rađalo, no je loza, maslina i svakovrsna voćka bogatim svojim proizvodom napredovala. No od kad nastojeće planine ogolješe, nabreknu neobuzdane vode, pak jedan dio tijeh polja potope, drugi grohotom navrgu, a ostatku prijete jednaku zlu sreću. Tako ono što je uzrok ljetne suše, biva uzrokom zimne poplavice, a to je oskudica šumâ.
Gdje je otprije ralo oralo,
srp žnjio, loza i maslina svjetala, tu sad žabe kreketaju ili se buhač rastićio
po golijama krupne grohoti. Uz izgubljeni rod pokvarilo se sa zrakom i zdravlje
među čeljadima. Zaparenja i halotine barina i morčala kuže vazduh, prouzrokuju groznicu
i opustošiše poljske stanove. Momci sele i traže pod drugim zrakom bolju sreću,
a zemlje ostaju bez junačkih mišica jalove i puste.
Ja sam uvjeren da malijem troškom mogle bi se lako urediti i obalom omeđašiti u svojim naravnim koritima rijeke i potoci, koji prijete samovoljnim tokom pretvoriti u pustaru najplodnije zemlje i najljepša polja.
Svakako taj trošak ne bi stao u nikakvu sarazmjerju sa vrednošču onijeh zemalja, koje bi se vodi otele; država bi svoj račun našla ne samo u višem zemaljskom proizvodu, no i u manjoj novčanoj potpori, koju, zbog čestih nerodica, puku pruža, a Vaša Pr. imati će dičnu zadovoljnost, da je od nevolje spasila jedan značajan narod.
Molim dakle da izvolite narediti da se narisi i procjene vještačkim rukama koliko prije osnuju, i da se jošt ovoga ljeta nužna rađa započne. Tako ćete po Vašoj blagorazumnoj zadaći dostići dvostruku cilj na koju smjerate, sačuvat ćete, to jest, rodnu zemlju od propasti a jedan dio naroda od gladi.
Ja mislim da se do danas nijesu ti nacrti i te procjene učinile iz dvaju uzroka, prvi što se pređašnje vlade nijesu pokazale naklone o državnom trošku takve radje preduzimati, a drugi što u Dalmaciji oskudijeva državno osoblje tehničko. Vi koji želite cilj, pronaćete i shodna sredstva, a dobićete opću blagodarenost.
Primite, Pr. i ovom prilikom izraz mog uvaženja i predhodne zahvalnosti.
U
Beču, 25. ožujka 1874.
St.
Ljubiša
Нема коментара:
Постави коментар