Беч, 8. IX 1867.
Мој dragi prijatelju,
Na tvom pismu što si mi iz Zadra pisao, ja sam ti odgovorio, i moj odgovor poslao obvit u Matića knjigu, moleći ga da ti ga preda ili opremi. Sad ne znam jesi li ga primio?
Izpunjam staru jednu dužnost šaljući ti moj lik, kojega želim da primiš onijem srcem s kojijem sam ja tvoj primio pri našemu rastanku u Zadru.
Ja se nijesam vratio kući iz dva uzroka: prvo što moramo ovdje nagledavati i stražiti mojega jedinca sina, koji će ako Bog da prvijem listopada ući u vojenu pomorsku učionu na Rjeci; drugo jer se bojim bolesti koja je poduzela žalostno mi otačastvo: Smrt je grka starcu ka’ đetetu.
Ovdje prolazim dane nemilo i pravo sam sit do žvalicah. Jedinu utiehu koju sam imao bio je moj put u Zagreb gdje me oplienilo i očaralo narodnje hrvatsko oduševlenje. Nećeš mi zar vjerovati da me tamo povukla sama nada da ću se s tobom stati. Morao sam se pako zabuniti i zacrveniti kad iz gomile čestitkah bezovjavnih, sama jedna se iz Dalmacije izcrpi!
Ovdje je Niko veliki. On je primio skora tvoj list. Tako mi je
napoli rane kad se svojim sastanem.
Da je bio ovdje naš upravitelj to znaš. Da su ga ovdje bili ocrnili i to znaš. Da je bio nabasao na plitki led i to ćeš znati. Ono što ne znaš, znaćeš kad se, ako Bog uzoće, sastanemo.
Radovao sam se čuti da su tvoje zasluge za rod i crkvu uvažene i obdarene u stolni grad. Bolje igdje nego nigdje.
Da ti pišem što o politici ne biti mogao ništa više ni bolje od onoga što čitaš kroz novine. Moje mnenje i slutnje neću da pišem da te zlarad ne držim, jer sam ja zloslutan.
Po tvojoj preporuki ja sam se trudio što sam najbolje mogao za dopise u Narodnome Listu. Ali neće da štampaju produženje crkve naše (grčke) u Dalmaciji, ne znam zašto!
Žao mi je da zadarske su vlasti protivne diobi upravno-sudstvenih vlasti, i o tome sam pisao. Pisao sam jedan dopis iz Dalmacije Cittadinu o Lapenni, ne znam jesi li ga čitao. Znam da mu je svjest zaplienio.
Ja mnim da o budućnosti našega ovdje sastanka nema čovjeka koji bi mogao ugonetati.
Mojega sam sina dao na pomorsku učionu jer sam ja siromašak pak ga uzpitati ne mogu, a kad bi i mogao ne bih ga izložio sama u tuđu mjestu jer je more kozmopolitično, a svakako će naučiti dobar zanat, što su mu ga đedi ćerali.
Zbogom brate i prijatelju, ljubi me kao što te ljubi do motike.
8. IX
Tvoj Stefan
Нема коментара:
Постави коментар