Беч, јула 1867.
Koliko su gođ laskateljne o meni one rječi, koje je neki nepoznati mi dopisnik iz Boke 5. srpnja u Broju 56 „Narodnog Lista“ oglasio; pretjeravajući moje slabašne zasluge na političkom polju; ja njega, i svakog drugog brata zemljaka uljudno molim, da me ne pravda pred svietom o onomu što piše njeki list te se na obću žalost prozvao „Dalmata“; jer ja cjenim da bi bilo pod muženskim mojim dostojanstvom saći takvim listom ma u koju prepirku.
Samo žalim da se zlobnom namjerom reklo da sam htio misleno uvriediti slavni otok Pag, onda kad sam gosp. Lapenna sazivao Pažkim zastupnikom. Takve stvari mogu se prodavati neznalicama. No ja sam uvjeren da slavni otok Pag ipak ima dovoljni broj tako razboritih muževah, kojima zborna praksis nije tuđa, po kojoj je u svim Saborima dopuštano, a u Engleskome propisano da se zastupnici u javnim razpravama moraju nazivati samo po imenu kotara onoga, koga zastupaju.
Ovo je pravo prije mene rabio gospodin Lapenna, niti se moje rodno mjesto uvrjeđeno našlo, kao što se nikad uvrjedilo nije bečko pregrađe Neubau kad zastupnika Schindlerа ministri i drugi poslanici zovijahu zastupnikom Neubau-a.
Sa tijem se časti ustavno načelo, časti mjesto zastupano a ne zastupnika, pak se takvo mjesto dičiti može svojom političkom zrelinom kad zna izabrati takvog valjanog muža kao što je gospodin Lapenna; kao što se dičim ja sa tiem što sam mu politični žestoki protivnik.
U Beču, srpnja 1867.
S. Ljubiša
Нема коментара:
Постави коментар