Беч, новембар 1867.
Gospodin zastupnik Lapenna као tobož, da nije razumio moje rieči, s kojimi sam opravdao svoje uzdržanje glasa i pretresa o zakonu delegacije, okoristio se jednim govorom pro domo sua, u kojemu, osim što je preokrenuo, kao što umije, domaću povjestnicu, napada namjestnika dalmatinskoga iz lične osvete, i radeći mu nasliediti.
Ja neću praviti apologiju namjestnika dalmatinskoga, samo ću primjetiti, da pod njegovom upravom, koja stoji nad strankami, Dalmacija je proživjela, kao što je dokazano iz pouzdanicâ, koje su mu opremile 65 od 80 dalmatinskih obćina; a naprotiv toga, da se Dalmacija s užasom sjeća, da se pod upravom gosp. Lapenne prvi put prolila građanska krv zbog političkih pregona.
Gospodin Lapenna, s njekoliko Italijanca u Dalmaciji, koji mu ugađaju izrekom uklanjanja slavenskoga jezika iz učionah, sprema svojoj domovini nove katastrofe.
Ja nisam govorio o Hrvatskoj ni o sjedinjenju. Ja, i sa mnom devedeset dielâ puka dalmatinskoga, usilovani smo željeti povratak naš u durštvo zemalja Ugarske krune, za moći izbjeći postojećoj italianizaciji, što gospodin Lapenna nastoji izvesti po Dalmaciji protiv živih interesa Loze i carstva austrijskoga.
Štampa se prema Prilogu
uz Narodni list br. 93, 20. XI 1867.
Uredništvo Novog Pozora dodaje: „Ovako izjavljuje
gosp. zastupnik Ljubiša proti Lapenni, koji je, odgovarajući u carevin. vijeću
Ljubiši, navalio na trojednu kraljevinu i naš narod“.
Нема коментара:
Постави коментар